A’marie girl: Nina Vidušin
Svaka A’marie djevojka nosi nešto posebno – neuhvatljivu lakoću stila, onu tihu eleganciju koja nikada ne traži pažnju, ali je uvijek prisutna. Ona bira s pažnjom, nosi s osjećajem i živi u skladu sa sobom. Upravo zato, Nina Vidušin savršeno utjelovljuje duh A’marie žene – samosvjesne, tople i istinski inspi- rativne.
U ovom razgovoru zavirila sam u njezinu svakodnevicu, otkrila modne male rituale koji joj uljepšavaju dan i saznala koji su joj A’marie komadi najdraži. Jer stil nije samo u odjeći. Stil je način života.
Tko je Nina i kako bi se ukratko opisala nekome tko ne zna apsolutno ništa o tebi?
Rođena sam u Zagrebu. Mama mi je Zagrepčanka, tata pola Parižanin, a pola Novaljac. Odrasla sam i školovala se u Francuskoj. Posljednjih deset godina bavim se marketinškim poslovima u industriji luksuznih proizvoda i mode. Počela sam u marketingu kod Bulgarija u Rimu, zatim prešla u La Prairie u Parizu. Na- kon toga sam se vratila u Milano (gdje sam prvi put živjela na Erasmusu) i zaposlila kod Emilija Puccija kao Marketing & Event Manager, gdje sam se specijalizirala za organizaciju i produkciju evenata, revija i sni- manja. Zbog kvalitete života preselila sam se u Zagreb, no nastavila sam raditi svoj posao kao freelancer za razne brendove, većinom u Parizu – što mi daje priliku da usput viđam obitelj i prijatelje kada trebam otputovati zbog evenata. Često radim in-house za Kenzo, prošle godine puno za Burberry, a u suradnji s agencijama s kojima sam radila – primjerice za Mugler, Rabanne, Lexus, Belvedere… – imala sam priliku ponovno posjetiti moj Milano ili otkriti Barcelonu. Dodatno, kad mi ostane vremena nakon revija, radim i show calling.
Izuzetno volim svoj posao, pogotovo zato što često imam priliku raditi s prijateljima. Poslovni i privatni život s vremenom su se isprepleli, što mi odgovara s obzirom na to da su mi obitelj i prijatelji oduvijek bili priori- tet
Tvoj život se odvija između Pariza, Milana, Rima i Zagreba – što ti svaki od tih gradova donosi u smislu osobnosti i estetskog senzibiliteta?
Donosi, prije svega, neku vrstu kompleksnosti jer ne mogu sve sa svima u svakoj zemlji dijeliti – jer kako bi, primjerice, Francuzu objasnila kakva sjećanja mi stvara Ledo suncobran?
Pariz: veličanstvenost, grozne Toni&Guy frizure, Longchamp torbe za knjige u srednjoj, Repetto balerinke, Champs-Élysées i rue de Rivoli u rano jutro s mirisom cigarete u kosi, haussmannijanski stanovi, sivi džemperi, second-hand, Jean d’Ormesson, škola, outfiti za tjelesni 90-ih, faks, prvi razgovor za posao u neugodnom outfitu, balet, disciplina, rue Saint-Honoré, kasne vožnje uz Seinu (danas pješačke zone), Frédéric Beigbeder, Hotel Costes (nekad), Sophie Fontanel, dekadentnost, metro, croissant croissant croissant, Castel, boca vina i plata sira nakon posla, terrasse, duboke teme, Mamie u zelenom odijelu, Jacques Chirac, Céline Dion, subote u Colette i njihov jedinstveni parfem, kulturni miks, vikendice na selu, gastronomija, šiške, Chablis…
Zagreb: jugo estetika, austro-ugarska povijest i arhitektura, miris veša, dinstanja i hladnog betona iz po- druma zagrebačkih ulica, Mala kavana s bakom, Žuži Jelinek, Dolac, Božić, Šalata klizalište/bazen, visoki stropovi, tapete, Tkalča gore-dolje, krzno, snijeg, Krvavi most, Opatovina krajem kolovoza, ćevapi iz Ru- belja, samtasti kauči, aerodrom Pleso, Baltazar – obiteljski ručak, Refan dućani, Školska knjiga na Trgu, tramvaj, obrtnici…
Novalja: Jadran, plastične stolice, kamen kamen kamen – goli kamen, gospođe s narančastim ružem na ljetnim scenama, upikla sam se na ježa, red za trajekt – smijemo van iz auta, zatvoriti se u plavu Zastavu i slušati dedine kazete, prikolica, sladoledi, ‘čigova si ti’, sve po 12 kn, laser sa štanda na rivi, breskve i šta- pići za plažu, ‘ala, Francuskinja, ćeš da te popeljan?’, pržene lignje i majoneza, prodaja školjki na cesti, zidić, Cedevita, Zrće početkom 2000-ih, miris smilja i kadulje u rano jutro, janjci, natikače, ribolov s de- dom i tatom, vikendice iz 70-ih, pedalinke…
Rim: Bulgari, Fendi, povratak nedjeljom navečer s Fregene puni soli i pijeska, Piazza Navona noću, Ponte Sant’Angelo noću, San Pietro noću, palazzo, spaghetti alle vongole, carbonara, San Felice Circeo, stabi- limenti balneari, cornetto al bar prije posla, gelato, rimski indie – Calcutta & TheGiornalisti, aperitivo, povi- jest i ljepota na svakom uglu, Campo de’ Fiori, ljubav, jedinstvena svjetlost, vožnje Vespom i Smartom, joie de vivre, sanpietrini, gastronomija, spor život, freske u svim stanovima…
Milano: case di ringhiera, bicikli, arhitektura 40-ih i 50-ih, aperitivo, dinamičnost, dizajn, pjesme iz 80-ih u Patuscinu, vikendice na jezerima, izleti u Liguriji, Università Cattolica, Sant’Ambrogio…
Prvi posao u Rimu, vezan uz kuću luksuznog nakita Bulgari, zvuči kao san snova! Možeš li se prisjetiti tog trenutka kad si zakoračila u svijet luksuza iznutra?
Da budem iskrena, prvi put mi je bio nekoliko godina prije toga kada sam, za vrijeme studija, radila kao sales advisor za Chanel u Avenue Montaigne. Točno se sjećam kada sam ušla u ured vlasnice specijalizi- rane agencije za zapošljavanje u luksuznim dućanima i rekla je: ‘Ti si za Chanel.’ Rekoh – može! Prije tog iskustva bila sam veliki fan mode i sektora, ali sam tim iskustvom potvrdila da je to smjer kojim želim ići. Naučilo me temeljima ‘unspoken rules’ svijeta mode, ali i pokazalo ono što se događa iza kulisa – što mi je i danas najdraži dio mog posla. Također, shvatila sam koliko je važan timski rad, koliko je važno zabaviti se i uživati u tom poslu da bi se prenijele emocije i uspjelo fascinirati publiku. Luksuz i moda su sektori u kojima se radi iz – strasti.
Koji je najluđi ili najupečatljiviji trenutak koji si doživjela na nekom modnom eventu ili snimanju?
Na svakoj produkciji se zna desiti epizoda za sjećanje, neočekivani trenutak koji testira našu snalažljivost, imam puno anegdota zbog kojih se svaki put nasmijem kad ih se sjetim. Jedna od njih je kada se, večer prije revije koja se odvijala sutradan ujutro, kreativni direktor sjetio da bi htio da svaki poklon za uzvanike – 400 majica – bude pakiran ‘sous-vide’. Na pamet nam je palo rješenje da odnesemo majice u lokalnu gastronomiju pored ureda, koja inače sprema pršut i sireve sous-vide, pa su to preko noći za nas odradili. To također pokazuje koliko je važno imati partnere i dobavljače na kojih se možeš osloniti, koji će se uvijek javiti, i s kojima možeš započeti razgovor s ‘nemoj me pitati zašto, samo mi reci dal’ je moguće i za koliko vremena’.
Radila si s brojim brendovima, od modne kuće Bulgari do Puccija, Muglera, Kenza i Burberryja – što si naučila o snazi brenda i emociji koju moda prenosi?
Shvatila sam kako energija foundera brenda zrači na svaki naš korak i svakidašnji život, kako oblikuje ljud- ske odnose u firmi, način na koji je organizirana, interne procese, atmosferu, kao da je još tu medu nama i šapuće nam kako nastaviti. Zbog toga je važno da se brendovi usko drže svog heritage-a, to je njihova ključna snaga.
Moda je i emocija i poruka – kako to pokušavaš prenijeti u svaki event ili kampanju koju radiš?
Uvijek imam na umu da su promjene smjera usred organizacije dio procesa, a ne problemi ni iznenađenja. Moramo znati prepoznati kada treba stvoriti ili podržati određeno ‘ludilo’ kako bi se unijela doza živahnosti potrebna za kreativan proces – da svi ostanu uzbuđeni zbog onoga što radimo. Ali ne bespotrebno stva- rati nekonstruktivan stres.
Kako bi opisala svoj modni stil? Kakva te odjeća najviše veseli? U čemu se najbolje osjećaš?
Mislim da je moj stil dosta bezvremenski s obzirom na to da još redovito nosim komade stare 15–20 go- dina. Na primjer, moja kožna jakna Pepe Jeans iz srednje škole, koju već možemo smatrati vintage, ili moje prve Jimmy Choo štikle kupljene 2012. za usmeni ispit na prijemnom za master – koje sam nedavno ponovno nosila za izlazak. Ne kupujem puno odjeće, garderobu svake godine nadopunim s nekoliko ko- mada koje onda stiliziram s mojim ‘starinama’. Osim toga, opsjednuta sam kašmirom – dosta sam zimo- grozna – ispod 24 °C moram nositi džemper, tako da imam kolekciju kašmira svih boja i oblika!
Znam da si se zaljubila u par aktualnih A’marie komada. Kako bi ih sama stilizirala i zašto su ti baš oni zapeli za oko?
Zaljubila sam se u nekoliko aktualnih (i prošlih!) komada jer A’marie odjeća, zahvaljujući kvaliteti materijala i krojeva, ima to ‘nešto’ – jednostavno obučeš, savršeno stoji, padne kako treba i odmah daje dojam pri- sutnosti i stava. Izabrala sam zvijezdu kolekcije – dugačku roza haljinu sa šljokicama – jer mi je bilo neza- mislivo proći pokraj tako ekskluzivnog i jedinstvenog komada. Stilizirala sam je u monokromu s rozim A’- marie balonerom i svojim friulanama (venecijanske baršunaste papuče). Iako su šljokice obično rezervirane za večernje prilike, ova haljina je dosta hibridna i može funkcionirati i na crvenom tepihu i u dnevnoj kom- binaciji. To je upravo A’marie pečat – većina komada može biti formalna ili lepršava, ovisno o stylingu, od jutra do mraka. To je tvoja mala čarolija.
Haljinu s otvorenim ramenima odabrala sam baš zbog tog detalja – taj tip dizajna najčešće me privuče kod tebe, jer znaš spojiti točnu dozu elegancije, ženstvenosti i sexynessa u jedan komad.
Outfit u kojem spajam crni body i traperice moj je signature look zadnjih 15 godina – imam tko zna koliko verzija, sve iznošene – pa je bilo vrijeme za novu. Kod tebe se opet dogodilo ‘ono nešto’ zbog čega sve savršeno legne i stoji.
Što je za tebe lijepa žena?
Nemam određenu definiciju – svaka je jedinstvena, i prilično dobro prepoznajem što je lijepo kod svake žene kad je vidim, više nego da tražim neke kriterije.
Kako izgleda tvoj ‘switch’ između mirnog Zagreba i ubrzanih modnih metropola? Imaš li neki osobni ritual prije puta?
Taj prijelaz dolazi mi prirodno. Jedno vrijeme bilo mi je naporno stalno putovati – posao u jednom gradu, obitelj u drugom, godišnji u trećem… Mislila sam da bi mi bilo lakše imati sve na jednom mjestu, ali sam se pomirila s idejom da to jednostavno ne bih bila ja – ja sam svugdje doma. Nastavljam živjeti u svakom gradu kao da nisam nikad otišla. Putovanja prihvaćam s radošću i veselim se svakom novom dolasku. Primjerice, sada puno više uživam u Parizu kao stranac – gledam ga novim očima, ponovno se čudim stvarima koje su mi nekoć bile svakodnevne.
Nemam poseban ritual, samo si uvijek kažem: ‘Važno je imati dokumente i avionsku kartu – sve ostalo se može kupiti ako zatreba.’
Tvoj stan u Zagrebu kombinira komade iz različitih zemalja i epoha – kako izgleda proces stvaranja takvog osobnog prostora?
To je doživotni proces koji proizlazi iz moje strasti prema antikvitetima i starinskom namještaju. Godinama sam skupljala i skladištila komade – čak i kad nisam znala gdje će završiti. Niski mramorni stol čuvam više od 20 godina – zaljubila sam se u njega sa 12. Još uvijek imam skladištene komade koji bi mogli biti za ovaj stan ili neki budući. Namještaj i dekoracije dolaze sa svih mogućih izvora – buvljaci, ulice, ljudi koji prazne stanove, npr. Ginori čajni set, skladišta za filmske scenografije, aukcije… U Italiji sam jednom preko lokalnog Njuškala pronašla stvar koju sam tražila, pa shvatila da prodavač ima cijelo skladište. Tako smo prijatelj i ja završili u podzemnoj garaži u predgrađu Milana – nije nam bilo baš svejedno, ali sve je prošlo super i otišli smo s punim gepekom, iako sam došla po vazu! Logistika zna biti izazovna – većinu stvari donijela sam kamionom iz Francuske, a još ih imam za preseliti. Za stvari iz Italije – i sebe i namještaj str- pala sam u kombi gospodina Ivice koji inače prevozi umjetnine za zagrebačke muzeje.
Neki od ključnih komada u stanu su originali iz 20-ih, otkako stan postoji, a sve fotelje i kauč došli su iz Francuske, obnovljeni rukama moje mame koja se time bavi iz hobija. Trenutno sam si zabranila ići na Hre- lić – da ne bih opet nešto pronašla – ali san mi je s kombijem obići najpoznatije buvljake u Francuskoj i Italiji, kao Arezzo i L’Isle-sur-la-Sorgue… a usput i degustirati vina!
Koji ti je najdraži komad namještaja ili dekoracije i kakvu priču nosi sa sobom?
Uzglavlje kreveta jedino nije imalo svoju sadašnju funkciju kad sam ga pronašla. Krevet je već bio instali- ran, ali nisam mogla pronaći ništa što bi mi odgovaralo. Slučajno sam naišla na stara ormarska vrata u bakinome podrumu i – to je bilo to! Svidjela mi se njihova visina i igra proporcija sa stropom, a to što su bila točno širine kreveta bila je čista sreća.
Kako izgleda tvoj radni dan u Zagrebu? Koja su ti nezaobilazna mjesta?
Ako sam na projektu i nemam puno vremena za osobne aktivnosti, onda biram između pilatesa i Dolca ujutro. Ako je mirnije, stignem oboje! Nakon toga radim od kuće cijeli dan, a navečer se vidim s prijatelji- ma. Najčešće me možete naći u Kaptol Centru – uvijek nešto fali, a tamo su mi svi nužni dućani. Tamo idem i na Reformer u Revive i na kave s prijateljima iz kvarta ili onima koji žele lako parkirati. Naravno, Do- lac danju – a sada i noću. Za izlaske preferiram večere – klasike poput Malog Bara, Karijole, Bote Sare, Šestinskog lagvića, Burgeraja, a od suvremenijih mjesta volim sve koncepte koje radi Mate Janković i Golu, koju vodi prijatelj Ivan Salopek.
Kako se opuštaš i puniš baterije?
Kad god mogu i ako je dobra prognoza – idem na more, kod sebe u Novalji gdje dan provodim na biciklu i plivajući, ili kod najboljih prijatelja u Aix-en-Provence i Marseille (puno nas je napustilo Pariz). Isto vrijedi i za Rim – uvijek dobra ideja!
Živiš san brojnih mladih žena koje vole modu – radiš za luksuzne svjetske brendove, a živiš u Zagrebu. Koji bi savjet dala mladim generacijama, kako to postići?
Da rade iz strasti ono što vole, da budu strpljive – i da nauče francuski. Meni to nije bio neki osobiti san – karijeru sam započela formalno, u korporacijama, s predvidivim razvojem. Prvih godina mi nije ni palo na pamet da ću pokrenuti nešto samostalno. No, kako se život odvijao – već sam u sebi nosila Zagreb, Pariz i Novalju – pa su se dodali Rim i Milano, i postalo je nužno pronaći način kako sve to spojiti. Rođendan u Parizu, svadba u Bariju, krstitke u Zagrebu, party u Rimu, event prijatelja u Milanu… Korporacijski život više nije bio u skladu s mojom potrebom za fizičkom fleksibilnošću.
Ne znam bi li taj stil života svakome odgovarao – nosi svoju dozu izazova koje sam ja spremna prihvatiti zbog ravnoteže koju mi daje. Ali vjerujem da nije svakome primamljivo ne znati gdje će biti za dva mjeseca – ili hoće li za tjedan dana morati ‘skočiti’ do Pariza.
5 kratkih:
Prva asocijacija na A’marie? Ženstvenost i prepoznatljivi identitet.
Život vani ili u Hrvatskoj? Teško pitanje – ovisi o životnoj fazi i osobnim ciljevima.
Najdraže mjesto za ljetovanje? Brod! (nažalost nemam svoj)
Trenutak u životu na koji si najviše ponosna? Prvi let s bratom pilotom.
Ženska osoba koja te najviše inspirira? Sve žene koje poznajem – svaka iz svog razloga.
